Noćni hod
Zašto je noć tako posebna? Zašto svjesno ići po hladnoći, vjetru, kiši ili snijegu?
Zar nije ljepše i ugodnije hodati po danjem svijetlu, diviti se krajolicima Lijepe naše, pozdravljati ljude u prolazu, uživati u zrakama sunca?
Noć je obilježila bol i patnju hrvatskih ratnika i civilnog stanovništva u ratom pogođenim krajevima: skrivanja u ledenim podrumima razrušenih kuća, ležanje danima i noćima u kukuruzištima i šikarama, ranjeni, jedva pokretni…
To su trenuci kada moliš Gospodina da te uzme k sebi jer znaš da kao kršćanin ne bi smio sebi presuditi.
Ovdje posebno mislimo na Škabrnju i Vukovar…
Ove godine, u organizaciji HVIDR-a Sesvete 91, sudjelovali smo na dva Noćna hoda.
Sedamdeset sudionika okupilo se 17. studenoga u Benkovcu u prostorijama veterana 9. gardijske brigade Vukovi – podružnica Benkovac. Ljudi iz cijele Hrvatske od Vinkovaca, Bjelovara, do Zagreba, Karlovca, Ogulina, Zeline, Bedekovčine… Pridružili su nam se dečki iz HVIDRA-e Ivankovo, veterani HVO iz Zadarske županije… S Vukovima smo proslavili dan osnutka njihove brigade, a počastili su nas s finom večerom. Hodnju smo započeli svetom misom u Benkovcu u 23:30 koju je vodio vlč. Duje Kurtović iz Karlovca, a koji je i hodao s nama.
Hodali smo jednom dugom cestom (kako i pjesma kaže) koja vodi do prekrasne Škabrnje, koja je u tim danima proživjela pakao na zemlji. Putem smo se odmorili u Rašteviću i Nadinu gdje su nas domaćini počastili toplim napitcima i slasticama. Ovim putem im od srca zahvaljujemo. Iako smo se pribojavali kiše, cijelim putem pratila nas je suha cesta, a bura nas je simbolično pozdravila pred ulaskom u Nadin, dovoljno da nas drži budnima ostatak dana. Nakon ulaska u Škabrnju, u samo svitanje, poklonili smo se žrtvama kod spomenika na masovnoj grobnici te se zaputili do centralnog groblja. Nakon odmora i okrijepe, sudjelovali smo u službenom programu i mimohodu kojeg smo zaključili svetom misom. Malo iza podneva smo krenuli prema Zagrebu, vidno iscrpljeni, ali punih srca.
U subotu 22. studenoga krenuli smo iz Zagreba prema Vinkovcima. U našem autobusu bilo je ljudi iz raznih krajeva Lijepe naše i raznih životnih priča. U Vinkovcima smo se okupili u Domu hrvatskih branitelja, dočekali su nas predstavnica grada i Damir Dujić predsjednik koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga Vukovarsko-srijemske županije. Grad Vinkovci nas je počastio večerom i okrijepom. Uz pozdravnu riječ, ispričali su nam kako su Vinkovci živjeli u te najteže dane, kako su bili Vrata Hrvatske. Do početka svete mise u 23:30, došlo je još hodočasnika iz drugih krajeva: veterani specijalci iz Bjelovara, branitelji iz Đakova iz 3. gardijske brigade „Kuna“, Slavonskog Broda, Nove Gradiške…
Okupilo nas se i više od sto! Svetu misu vodio je vlč. Ivan Blaževac, vojni kapelan u zapovjedništvu kopnene vojske u Karlovcu. Glavna misao bila nam je iz Ivanova evanđelja: “Nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj položi za prijatelje.”
Vlč. Ivan citirao je legendarnog Sinišu Glavaševića i naglasio što je to Vukovar – “Grad, to smo mi!”
Put do Vukovara vodio nas je kroz Malu Bosnu, pored Crvene kuće spomenika našim Hosovcima pa preko Cerića, Nuštra, Marinaca i Bogdanovaca, mjestima nemjerljivih razaranja i stradavanja. Veterani Đuro Kovačević i Tomislav Horvat posvjedočili su nam kako je to bilo, te krvave 1991. godine. Osobito emotivno bilo je svjedočanstvo Đure koji je preživio HOS-ovu štafetu smrti. U svakom od navedenih mjesta zapalili smo lampaše i pomolili se za stradale civile i hrvatske branitelje. I da, bilo nam je zima, ali ne kao tim hrabrim ljudima, te 1991. godine. Oni tada nisu imali nepromočivu obuću i odjeću, nisu imali termosicu s toplim čajem i fine sendviče u ruksacima.
Domaćini u Nuštru i Bogdanovcima počastili su nas toplim napitcima i omogućili da se malo ugrijemo. To nam je puno značilo i ovim putem im neizmjerno hvala!
Dolaskom u grad Vukovar uputili smo se prema križu na Dunavu gdje smo napravili zajedničku fotografiju. Nakon svete mise u 9:00, posjetili smo Vodotoranj te se uputili na Ovčaru. O Ovčari je teško i pisati, a kamoli pričati.
Pozdravili smo se s prijateljima koji su došli u svojim aranžmanima te se zaputili prema Zagrebu.
Da… Taj Noćni hod nije samo hod. To je način na koji smo mi sudionici odlučili reći HVALA, na ovakav nesvakidašnji način, svjesni hladnoće, vjetra, kiše, snijega.
Tko su sudionici pohoda? Planinari, šetači, majke poginulih branitelja, članovi obitelji poginulih u Domovinskom ratu, veterani MUP-a, HV-a i HOS-a, mladi, stari, ratni vojni invalidi; ma ima nas od svuda s raznim životnim pričama.
Nekima će možda sve ovo zvučati i izgledati nepotrebno. Čemu se izlagati ovakvim uvjetima kada možeš “normalno” doći u kolonu sjećanja?
Nama je ovo normalno i bit će dok nas zdrave noge služe!
Zahvaljujemo svim domaćinima koji su nas ugostili i ugrijali u Benkovcu (udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade “Vukovi” podružnica Benkovac i grad Benkovac), Rašteviću (Planinarsko društvo Kličevica Benkovac i gospodin Klarica), Nadinu (obitelj Nika Vrsaljka), Vinkovcima (gradu Vinkovcima, gospodinu Jureti i Dujiću i cijeloj obitelji Branka Vučine), Nuštru (načelniku općine gospodinu Drinovcu, župniku Jukiću) i Bogdanovcima (načelniku općine Marku Barunu).
Hvala i don Anđelku Buljatu i velečasnom Florijanu Kveteku što su nam omogućili da kod njih imamo svete mise.
Veliko hvala našim duhovnicima velečasnom Duji Kurtoviću i velečasnom Ivanu Blaževcu, vojnom kapelanu koji su nas svojim riječima duhovno ojačali.
Hvala Policijskim postajama Benkovac, Vinkovci i Vukovar koje su nas osiguravale cijelim hodom na obje trase.
Veliko hvala inicijatorima Noćnog hoda, dragovoljcima Domovinskog rata Tomislavu Horvatu (Vinkovci) i Krešimiru Čeki (Zagreb).
Josip Lukinić
Galerija slika Benkovac-Škabrnja
Galerija slika Vinkovci-Vukovar
